Središnja je Istra postala atraktivna lokacija za mnoge putnike namjernike, avanturiste i ljubitelje prirode. Svoju ljepotu i strahopoštovanje svakako zaslužuje Pazinska jama, inspiracija književnicima i speleolozima. Osim literarnog aspekta jame koji je iskoristio Jules Verne u svom Mathisasu Sandorfu, a bogme i Vladimir Nazor, mnogi se odvaže i krenu u speleološke avanture istraživajući biološku raznolikost unutrašnjosti jame. Danas je jama i ekonomski isplativa. Relevantne podatke o posjećenosti dobili smo od Daniele Ritoše, djelatnice Turističke zajednice središnje Istre. Ritoša je navela kako je jama najveća atrakcija u gradu, s time da nije precizirala točan broj posjetitelja, međutim radi se od 4 000 do 5 000 zainteresiranih. Preko jame postavljen je i zip-line, adrenalinski magnet koji privuče između 11 000 do 14 000 ljudi, ovisno o godini. Ta činjenica ne čudi s obzirom da je Pazinska jama glavna prirodna znamenitost i jedinstveni geomorfološki fenomen u Istri. Očigledno su njemački turisti najzaljubljeniji u Istru, s obzirom na njihovu veliku brojnost, dodala je Ritoša. Može li Pazin smjestiti zainteresirane turiste, također je zanimljivo pitanje, stoga doznajemo da grad ima određenih smještajnih kapaciteta, ima hotel, male privatne sobe i apartmane, no u gradu se ljudi kraće zadržavaju, ako usporedimo s boravcima u vilama u ruralnim sredinama. Ljeto nudi pregršt zanimacija pa turisti, ali i lokalno stanovništvo imaju prilike svaki utorak besplatno čuti zanimljivosti o povijesti Pazina, doduše na engleskom jeziku.
Vrsni znalac lokalne povijesti, aktivist za zaštitu pazinskih lokaliteta, Pazinjan i nekadašnji voditelj Turističke zajednice grada Pazina Radenko Sloković upoznao nas je s poviješću istraživanja Pazinske jame. Valorizacija Pazinske jame može se podijeliti na više razdoblja jer nešto se može valorizirati tek kad se to učini dostupnim. Generacije prije mojih su to pokušali napraviti 1983. godine, kada se slavilo 1000 godina Pazina. Pokrenuli su opsežnu akciju u kojoj se Pazinska jama, koja je već tada 1964. bila zaštićeni krajolik, temeljito očistila. Jako duga, složena i jedna naročita akcija koja se ikad odvijala u Pazinu. Međutim, sve je to bilo uzalud jer je kroz Pazinsku jamu tekla nepročišćena voda zbog industrijskih pogona koji su bili oko grada. Već 1983. grad je shvatio kako se treba okrenuti pravom vrednovanju Pazinske jame jer je turizam bio u svom zamahu, i tada se odlučilo da se napravi pročistač otpadnih voda, koji je tek 2005. sagrađen i pušten u probni rad. No neugodni miris i oko njega nisu omogućili posjetiteljima da jamu dožive u njezinoj ljepoti. Tek se 2005. krenulo promišljati nove ideje koje su jami trebale dati novu i svježu dimenziju. Počeo se organizirati zip-line preko Pazinske jame, na što se, nešto kasnije, lijepo nadovezala i atrakcija posjeta podzemlju Pazinske jame. Zahvaljujući svemu tome, danas Pazinsku jamu možemo preletjeli, prohodati i ući u njezinu tamnu utrobu.
“Uvijek postoji prostor za daljnja poboljšanja. Tako je Radenko Sloković pokrenuo 2005. godine projekt u sklopu kojeg je tiskan prospekt Dolina mlinova. Cilj projekta bilo je povezivanje Zarečkog krova i Pazinske jame pješačkom stazom koja bi bila namijenjena turistima, ali i lokalnom stanovništvu. Staza je i probijena 2005., četiri godine kasnije bila je u najboljem stanju, a 2013. ponovno je očišćena. No svaki novi projekt, pa tako i istraživanje jame, nose sa sobom brojne izazove. Jedna ekspedicija bila je 1975. godine kada se prvi put prošao sifon Pazinske jame. Naime, na stijeni, pred ulazom u jamu, nalazi se pukotina s rupom od 40 metara. Unutra je jama koja je nešto niža i zahtjeva prilagodbu kretanja. Na kraju se nalazi podzemno jezero koje je ispumpano 2004. godine prema Pazinskoj jami.
“Uočena je je vertikala od 45 metara koja je preuska za čovjeka, međutim, voda je mogla proći. Dakle, Pazinska jama, smatra Sloković, definitivno ima još jedan tok koji nije spojen s glavnim tokom za koji znamo da ide prema dolini Raše. To je možda onaj tok koji ide prema Limskom kanalu, kao što pretpostavlja Jules Verne u svom Mathiasu Sandorfu.
“Na službenim stranicama Grada Pazina stoji podatak kako su u formiranju Pazinske jame sudjelovali tektonski i hidrološki utjecaji pa se naziva speleološkim objektom poligenetskog tipa. Uslojeni gornjokredni vapnenci, zahvaćeni velikim pukotinama pravca SZ-JI, stvorili su tektonsku predispoziciju stvaranju same jame i završnog kanjona Pazinčice. Jednom otvoreni prolaz u podzemlje kasnijim je djelovanjem vode proširivan i oblikovan sve do danas. Međutim, Pazin bilježi i velike poplave. Najveća se dogodila 1896. godine. Zabilježio ju je E. A. Martel, poznati francuski speleolog. Voda je u jami tada došla do 30 m ispod zidina Kaštela. Posljednje velike poplave dogodile su se 1964. i 1993. Pazinski entuzijasti vode i poseban blog Moj potok gdje fotografijama i tekstom sustavno prate anomalije potoka i jame.