Prvi povijesni zapisi i opisi pazinske jame datiraju iz 18.st. o čemu piše Janez Vajkard Valvasor. On također piše o vampiru Jurju Grande iz Kringe. Među prvim istraživačima jame ističe se Édouard-Alfred Martel, otac europske speleologije, koji je izradio detaljan nacrt pazinske jame u čemu mu pomaže ljubljanski šumarski stručnjak Wilhelm Putick. Martel prvi puta dolazi 1893. što rezultira nacrtom jame koji je dosta precizan uzimajući u obzir nepostojeće tehnološke mogućnosti.
Nacrt E. A. Martela Pazinske jame iz 1893. https://hrcak.srce.hr/file/396004
Jedna od najvećih poplava u jami dogodila se 1896. gdje je voda dostigla razinu samo 30-ak metara ispod Kaštela koju je zabilježio sam Martel. Više o poplavama jame možete pročitati na ovoj stranici. Između dva svjetska rata jamu istražuju, doduše bez napretka, talijanski speleolozi čiji nacrt je gotovo identičan onom Martelovom.
Sredinom prošlog stoljeća rovinjski znanstvenik Massimo Selle dokazuje da voda iz jame odlazi u dolinu rijeke Raše i da ne postoji veza između jame i Limskog kanala na način da pušta obilježene jegulje u podzemne tokove Pazinske jame i kasnije ih nalazi u rijeci Raši.
Ronioc Mitar Marinović iz Pule 1975. uspješno prelazi na drugu stranu jame, a 2015. Speleološko društvo Istra organizira speleo-ronilačka istraživanja jame gdje je potvrđena veza s drugom stranom jame.