OPĆE INFORMACIJE
Pazinska jama odnosno ponor Pazinčice/Pazinskog potoka nalazi se u središnjem dijelu Istre točno na granici sive i crvene Istre, što znači da se nalazi između dva sasvim različita geološka sedimenta. Prema jugu, jugozapadu i jugoistoku jedna je velika krška zaravan koja obiluje speleološkim objektima, a na površini nema tekućih voda. Dok je s druge strane drugi geološki sediment koji je mnogo mlađi u odnosu na Jamske stijene ,zovemo ga Fliš koji pripada razdoblju Eocena značeći da su se ti sedimenti taložili nekakvih tridesetak do petnaestak milijuna godina unatrag. Jama se nalazi ispod starog dijela grada Pazina. Ona je jedinstvena hidrogeološka pojava za čitav dinarski krš te je proglašena značajnim krajobrazom (Značajni krajobraz Pazinski ponor) te je tako zaštićena, namjena zaštite je zaštita krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja, odmor i rekreacija. Zaštitu i nadzor nad Pazinskom jamom provodi Natura Histrica, županijska javna ustanova za skrb o zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije. Poznata dužina podzemnoga dijela ponora iznosi 287 metara. Otvor Pazinskoga ponora nalazi se ispod 198 metara visoke vertikalne stijene na kojoj su kuće grada Pazina, na kraju nekoliko stotina metara dugog i duboko urezanog kanjona Pazinčice.
PRVA SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
Prva speleološka istraživanja i prvu izradbu nacrta ponora proveo je francuski speleolog Édouard Alfred Martel u razdoblju od 1893. godine do 1896. godine. Već je 1893. godine u rujnu izrađen prvi nacrt Pazinske jame koju je napravio sam Martel, koji je Jamu za ondašnje vrijeme prilično precizno izmjerio i nacrtao.
Nakon talijanskih speleologa 1920-ih, geolog Mirko Malez s grupom zagrebačkih speleologa provodio je istraživanja u šezdesetim godinama prošloga stoljeća i izradio detaljan nacrt.
Godine 1975. pazinski speleolozi-ronioci zaronili su u završni sifon i otkrili 70 metara dug nastavak potopljenoga dijela ponora s proširenim Mitrovim jezerom te vidljivim, ali tada neistraženim nastavkom.
DANAŠNJA ISTRAŽIVANJA
Pazinska jama najzastupljenija je u radovima zasnovanim na dugogodišnjim speleološkim, geološkim, hidrogeološkim i biološkim istraživanjima, pri čemu je autori izučavaju kao jedinstveni prirodni fenomen. Takvi se radovi koriste kao znanstvena podloga za oblikovanje politika urbanog upravljanja i turističke ponude grada Pazina. Speleološko društvo „Istra“, Pazin provodi razna istraživanja u Jami i doprinosi otkrivanju novih informacija o Jami.
Trenutno traje stalni monitoring klime u podzemlju Pazinske jame, mjeri se temperatura na nekoliko pozicija, temperatura vode na nekoliko pozicija i razina vode na nekoliko pozicija. Istraživanje je u tijeku i provedba mu je planirana u kontinuitetu od tri godine (2023. – 2026.).
SPELEO AVANTURA
U suradnji sa Javnom ustanovom Natura Histrica Speleološko društvo „Istra“ Pazin organizira posjete Pazinskoj jami tijekom cijele godine (ovisno o vremenskim uvjetima). Posjet se temelji na ekološkim načelima, a omogućuje jedinstveni doživljaj podzemlja. Pazinska Jama je zakonom zaštićeni prirodni speleološki objekt i nije uređen za masovne posjete.
Na početku se upoznaje sudionike s osnovnom opremom koja je potrebna za avanturu, a vodiči kasnije s načinom kretanja, mogućim preprekama i kako ih najlakše savladati. Slijedi spuštanje stazom do kanjona, zatim kroz neuređeno prirodno korito Pazinčice. Podzemni dio staze je dug oko 200 m, a završava s velikom dvoranom i podzemnim jezerom dužine 80 metara. Unutar speleološkog objekta nalaze se dva manja zipline-a kojim se posjetitelje prebacuje na sprud podzemnog jezera što avanturi dodaje dimenziju neponovljivosti. Nakon razgledavanja podzemlja istim putem se vraća natrag.
ISTRAŽIVANJE PAZINSKA JAMA – SIFON 2015.
Speleološko društvo „Istra“ organiziralo je ekspediciju u kojoj sudjelovalo je dvadeset osmero speleologa od čega je četvoro ronilo. Naime cilj istraživanja je provjera činjenica vezanih uz postojanje drugog jezera iza sifona te utvrđivanje njegovih dimenzija Pazinske jame uz njeno topografsko i filmsko snimanje.
Pronađen je prolaz na drugu stranu sifona u vodeni kanal ( Mitrovo jezero) koji se nastavlja vodopadom te dalje završava sljedećim novootkrivenim sifonom. Topografski je snimljeno 80-tak metara duljine i 30-tak metara širine novih prostora te je izrađen novi detaljni nacrt Pazinske jame, čija je ukupna duljina sada 287 m. Mulj je nataložen na dnu i na stijenama tog potopljenog kanala i naravno nekakvim micanjem u vodi vidljivost se postupno smanjuje. Takve ekspedicije je teško organizirati, što zbog hidroloških uvjeta koji moraju biti idealni što zbog količine ljudi koji se bave speleoronjenjem u Hrvatskoj. Ispod razine vode moraju se obaviti mjerenja i nacrtati skica na posebnoj vrti papira i određivanje azimuta.
IZGLED I KONSTRUKCIJA JAME
Rubni dio rasjeda je vidljiv i u razrušenom je stanju, pa se ne vidi slojevitost kao kod drugih dijelova stijena gdje je ono jače vidljivo. Unutar objekta ima mjesta gdje se oni lijepo vide.
Jama je specifičnog oblika zato što je nastala kombinacijom erozije stijene i mehaničkim trošenjem stijena. U kršu se dešava kemijski proces korozije, kanjon je nastao djelomice i tim putem erozije i korozije stijene, a mehanička komponenta širenja i produbljivanja kanjona i objekta, nakon bujica ima manjeg kamenja koje bivaju bacane svuda naokolo i na mehanički način troše stijenu (kasete i niše).
Sredina speleološkog objekta je sprud jezera i nalazi se oko 120 metara ispod površine i nalazi se točno ispod vrta Pazinskog samostana. Sprud je sredina speleološkog objekta, od njega ima još 45 metara dužine jezera. Na kraju jezera nalazi se potopljeni kanal dužine 80 metara i širine 30 metara. U prvom dijelu dvorane je jezero uže, a u drugom znatno šire. Dubina jezera na početku je 2-3 metra a i spušta se na 21 metar.
Kako kišnica na površini otapa vapnenac, na svom putu prema podzemlju stvara pukotine. Postoje dvije sigaste zavjese koje su „pale“ dolje mehaničkim trošenjem stijene. Formirani su jedan stalagmit i jedan stalaktit i saljevine.
Sifon je zapravo jedan meandar koji je cijeli potopljen. Nakon sifona, s druge strane jezera postoji jedan vodopad. Istraživanjem se pokušalo utvrditi postoji li još neki ulaz u jamu ili poveznica između ta dva objekta, međutim speleolozi su dokazali da ne.
Jedan od problema je deponirana velika količina drvne mase koju je teško ukloniti.
TEORIJE I IZVIRANJU I UTJECANJU
Dužine je 18.5 kilometara i u Pazinskoj jami nestaje u podzemlje, podzemni dio Pazinčice je duži, iznosi nekakvih 20 kilometara.
Ranije spomenuti Vern je opisao kako glavni junak u priči zatvoren je u Kaštelu iz kojeg bježi u podzemlje Pazinske jame s pronađenim deblom te ga je nakon nekoliko satni rijeka Pazinčica izbacila je u Limski kanal.
Kako je Vern bio vizionar i ponekad zaista bio u pravu sa svojim pretpostavkama ipak je nakon mnogo godina (prije 60-tak godina) istraživanja i rada stručnjaka geologa, fitogeologa i hidrogeologa dokazno suprotno.
Ubacili su biološke boje u Pazinčicu i čekali razvoj situacije, odnosno čekali su gdje će se ta boja ponovno moći vidjeti. Zaključili su da se te vode pojavljuju u raškom zaljevu. Pet je izvora gdje se pojavljuje van krša: četiri su u dolini rijeke Raše, a peti je u Raškom zaljevu i završava direktno u Jadranskom moru.
IZVORI
Sve informacije s izvora su preuzete u razdoblju od prosinca 2023. godine do svibnja 2024. godine.
Mladen Jekić predstavnik Speleološkog društva “Istra” – Pazin,
https://blog.dnevnik.hr/mojpotok/2013/12/1631723345/poplave-u-pazinskoj-jami.html ,
https://pazin-cave.com/hr , https://www.speleo.hr/udruge-clanice/speleolosko-drustvo-istra-pazin/ ,
https://blog.dnevnik.hr/viatrix/2022/05/1632375465/pazinska-jama-putem-mathiasa-sandorfa.html ,
https://www.pazin.hr/kultura/zastita-kulturnih-dobara/opcenito-o-kulturnim-dobrima/pazinska-jama/ ,
https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/445/pazinska-jama